To, je zato što si ti retardiran i slijep i gluh a ja suptilna i diskretna i upotrijebi koju god riječ želiš.

Danas pada kiša. Ja nisam u potpunosti zdrava te se osjećam mrtvom i oslabljenom. U nedostatku fraze koja bi opisala, osjećam se poput pregažene mačke. Boli me glava i svaki atom tijela a sutra je ubitačan dan koji me može prijeći samo u slučaju da profesori budu milostivi. Kašljat ću im u facu i tražiti odgodu, ako bude potrebno.

Idem jesti kolačiće i piti mlijeko. Tako je najbolje.

Smješno je, zapravo. Sada kada razmišljam o tome.

[ its a trick of my mind
to faces bathing in the screenlight
shes so soft and warm in my arms
i tune it into the scene
my hand are resting on her shoulders
when were dancing away for a while
oh, were moving, were falling, we step into the fire
by the hour of the wolf in a midnight dream
theres no reason to hurry, just start that brand new story
set it alight, were head over heels in love
head over heels. ]

Nije lijepo ostati prevaren. To je baš onako kao kada se raduješ sladoledu i ulaziš u slastičarnu i kupuješ čokoladu nadajući se punoći čokolade, kao da jedeš moussé i izlaziš sav sretan kao mali majmun iz slastičarne i onda poližeš taj svoj sladoled i shvatiš da su te prevarili, jer ta čokolada ima okus na led posut kakaoom. I onda se pitaš gdje su tvoje kune otišle.

E, pa to je baš tako. To je baš slična analogija koju vučem paralelno sa onime što se nama dogodilo. Ostala sam prevarena. Ne volim to. Osjećam se glupom, a znam da nisam toliko glupa. Jer da sam glupa, ne bi me na početku ni pogledao i ne bi radili sve ono što smo radili i ne bi jedne hladne večeri mi stajali na balkonu jeftinog, srmdljivog, praznog hotela opijeni alkoholnim parama sa Davidoff cigaretom u rukama i pričali o stvarima o kojima se inače ne priča u velikom društvu. Kad smo poklonili jedno drugom povjerenje i kada smo zapečatili sve što se kasnije dogodilo.

I onda... i onda su se stvari povezivale u veliki lanac. I onda je sve prolazilo i dolazilo i koračalo i trčalo i šutjelo i pričalo. I onda sam ja zakoraknula i ti skupa samnom i onda se počelo dešavati da sam imala nekakvu ideju i da su trenuci postali relevantne stvari u mom umu...

...i onda si nestao. A ja sam ostala bez pravog pozdrava i bez rečenice koja bi me zadovoljila. Jer si me prevario. Baš glupo, onako.

[ its the definite show
our shadows resting in the moonlight
its so clear and bright in your eyes
its the touch of your sighs
my lips are resting on your shoulder
when were moving so soft and slow
we need the extasy, the jelousy, the comedy of love
like the cary grants and kellys once before
give me more tragedy, more harmony and phantasy, my dear
and set it alight, just starting that satellite
set it alight. ]

Ja sam Stella. I malena sam.